Priča pacijenta gospodina Marijana Mihaline – rak bubrega

“Bio sam prvi pacijent koji je liječen ovom metodom (SBRT), svakome bih preporučio”

Marijanu Mihalini, šezdesetpetogodišnjaku iz okolice Koprivnice, jedno je jutro promijenilo svakodnevicu sljedećih nekoliko mjeseci. Nakon nekoliko različitih mišljenja, prijedloga o uklanjanju bubrega i brojnih pretraga, pronašao je pomoć u UPMC Hillman Cancer Centru u Zaboku.

Danas, nakon gotovo godinu dana, živi svoj uobičajeni život, zdrav i bez bolova kojih se nakon liječenja itekako bojao. Pravovremenu reakciju kao i ispravno usmjeravanje od strane liječnika UPMC-a u Zaboku - navodi kao ključan faktor uspješnog kraja ove izazovne priče.

Otvoreno je progovorio o tome kroz što je prolazio prvih mjeseci bolesti, kao i svemu što je u konačnici dovelo do postavljanja ispravne dijagnoze.

Možete li se ukratko predstaviti i reći nešto o svom životu prije dijagnoze – čime ste se bavili i kako je izgledala vaša svakodnevica?

Ja sam Marijan Mihalina i rođen sam 25.10.1961. Živim pored Koprivnice u jednom selu, zove se Gorica, Općina Rasinja.

Osnovnu školu sam završio tu u Rasinji, srednju u Koprivnici i jedan dio u Varaždinu. Po zanimanju sam elektrotehničar jake struje i čitav radni vijek sam proveo u INA-i. Prije dijagnoze nisam imao nikakve zdravstvene tegobe.

Sve je bilo normalno i na liječničkim pregledima je sve bilo u redu, pa sam stalno radio.

Koji je bio prvi znak ili simptom koji vas je uputio da potražite liječničku pomoć?

Prvi simptom je bio visok tlak. Inače sam imao visok tlak, ali sam pio lijekove pa je sve funkcioniralo dobro.

Jedno jutro sam se probudio i išao si izmjeriti tlak. Tlak je tog jutra bio 230/13!

Odmah sam se malo uplašio, ali nisam osjetio nikakve simptome. Ništa, nije mi se niti vrtjelo, jednostavno normalno kao i svakog dana.

Nakon toga sam otišao kod doktorice opće prakse i ona me odmah poslala na ultrazvuk abdomena.

Kako je izgledao put od prvog pregleda kod liječnice opće prakse do trenutka kada je pronađena promjena na bubregu?

Otišao sam na ultrazvuk i doktorica me pitala znam li da imam nešto na bubregu. Rekao sam da ne znam, kako bih i znao.

Rekla je da imam neku kvrgu za koju ona ne vidi točno što je i da odmah treba napraviti CT abdomena. U međuvremenu me s tim nalazom poslala kod nefrologa.

Čim je vidjela o čemu je riječ, čak i bez drugih pregleda - odmah je rekla da se bubreg mora izvaditi.

Nakon nekog vremena, otišao sam na CT i tamo su mi potvrdili da je riječ o neoplazma procesu, dakle tumoru.

Što ste u početku mislili kada su se pojavili nalazi i sumnja na promjenu na bubregu?

Odmah sam sam sebi rekao da to nije ništa dobro, da je sigurno neki tumor, ali rekao sam si i da se ne dam, idem se boriti za svoje zdravlje.

Koliko su vam različita mišljenja i preporuke liječnika utjecala na odluku o daljnjem liječenju?

Sve mi je to jako odmoglo. Poslala me doktorica i kod urologa.

On mi je odmah rekao da se to mora izvaditi, da ne smijemo čekati i da ću završiti na hemodijalizi. Kada mi je to rekao, ustao sam se i nisam se više k njemu vratio po savjet.

Kako ste donijeli odluku da potražite pomoć u UPMC Hillman Cancer Centru u Zaboku?

Išao sam po mišljenje i u Svetu Nedelju.

Tamo su mi rekli da se to mora izvaditi, ali da oni to ne mogu učiniti. Veličina kvrge bila je 4x5 centimetara, a oni su isključivo radili na manjima, odnosno do 4 centimetra.

Došao sam doma i počeo razmišljati što ako me budu morali rezati, što ako ostanem bez bubrega.

Počeo sam pretraživati na internetu druge opcije i pronašao UPMC. Ja sam i prije čuo na televiziji za tu kliniku za tumore u Zaboku, ali nisam znao da je već otvorena.

Sljedećeg dana sam ih nazvao i rekli su da sutradan dođem s nalazima na pregled. Kada sam došao, upoznao sam dr. Bebeka koji me i liječio.

Čim sam ga vidio, znao sam da sam došao u dobre ruke. Odmah mi je kroz glavu prošlo, to će se sve riješiti.

Doktor Bebek je tražio da napravim i ostale nalaze, ponovim CT, magnet abdomena i biopsiju bubrega. Sve sam to napravio. Međutim, problem je bila biopsija. Nitko nije htio raditi biopsiju bubrega.

Svi su govorili da se bubreg mora izvaditi van kako bi se napravila biopsija pa sam nazvao doktora Bebeka i rekao da jedino biopsiju ne mogu napraviti, a doktorica opće prakse ne zna gdje se to radi. Za jedan sat me doktor Bebek nazvao i rekao da biopsiju mogu napraviti u Zagrebu, na Rebru.

I eto, na biopsiji je potvrđeno da imam svijetlostanični karcinom bubrega.

Možete li opisati trenutak kada je biopsijom potvrđena dijagnoza karcinoma bubrega?

Osjećao sam se normalno kao i svaki drugi dan. Nisam paničario i nisam se bojao. Poslao sam nalaz doktoru Bebeku i za par dana su me zvali na simulaciju.

Kako ste doživjeli SBRT terapiju – jeste li imali strahove prije početka i kako je sam proces izgledao iz vaše perspektive?

Nije postojao nikakav strah, dapače – ja sam s veseljem išao tamo svakog dana.

Jedva sam čekao da dođem tamo, da vidim te ljude i da im se dam u ruke.

Stereotaktička radioterapija tijela (SBRT) napredan je oblik zračenja koji omogućuje primjenu visokih doza zračenja uz iznimnu preciznost. Pomoću tehnologije vođene slikovnim prikazom, zračenje se točno usmjerava na tumor, pri čemu se nastoji očuvati okolno zdravo tkivo. SBRT se često može provesti u manjem broju terapijskih dolazaka u usporedbi s konvencionalnom radioterapijom. Također je učinkovita metoda za liječenje tumora smještenih u dijelovima tijela koji su teško dostupni drugim pristupima.

Što vam je bilo najvažnije tijekom liječenja – informiranost, brzina terapije, odnos liječnika, nešto treće?

Gledajte, sve to mi je bilo važno. Najvažniji mi je bio taj odnos doktora prema meni.

Mislim ne samo prema meni nego prema svim pacijentima.

Empatija koju ima, način na koji se ponaša i djeluje bez ikakve panike, sve je mirno i lagano.

Sve mi je objasnio i na kraju, hvala Bogu da sam bio dovoljno informatički pismen da se mogu služiti Internetom da sam pronašao UPMC onkološki centar u Zaboku.

Kako se osjećate danas, godinu dana nakon terapije, i što pokazuju redovite kontrole?

Redovite kontrole pokazuju da je sve u redu. Ništa više ne raste i sve je normalno. Bubrezi rade dobro, a ja se osjećam odlično.

Nijedan dan nisam bio „izvan pogona“, kako bi se reklo. Ja bih nakon terapija, kad bih došao doma iz Zaboka, sjeo u svoj traktor i normalno išao raditi. Nisam odmah radio previše intenzivno jer me ipak bilo strah kako će to sve dalje ići, ali mi je doktor rekao da nastavim živjeti kako sam i ranije.

Koliko se Vaš svakodnevni život promijenio nakon liječenja?

Pa ništa mi se nije promijenio u životu. Dapače, poletniji sam nego ranije. Kako bi se reklo, sve mi se posložilo.

Što biste poručili drugim pacijentima koji se suočavaju s dijagnozom raka bubrega i ne znaju koju opciju liječenja odabrati?

Rekao bih im da obavezno pokušaju doći u UPMC Hillman Cancer Centar u Zaboku, ako im to mogućnosti dozvoljavaju. Meni je zdravlje na prvom mjestu, čak i da imam posljednji cent i da moram nešto prodati da bih si pomogao, ja bih to napravio i uvijek bih išao tamo.

Makar da odu u UPMC po mišljenje.

Jer zaista, nigdje drugdje nisam doživio takvu empatiju prema pacijentu kakvu sam doživio tamo. To je bilo izvanredno. Uopće ne znam kako vam opisati takvo ponašanje i brigu prema pacijentu. Na mene su ostavili odličan dojam.

Pročitajte inspirativnu priču o Mirjanovu putu kroz liječenje raka bubrega, objavljenu u Večernjem listu (23. srpnja 2026.).